Psi su snažno vezani uz mirise svojih vlasnika, a mjesto na kojem su vlasnici upravo sjedili puno je njihovog mirisa. To često pasu daje osjećaj sigurnosti i poznatog prostora. Kada pas sjedne na vlasnikovo mjesto, to često nema veze s pokušajem dominacije ili „preuzimanja“ kauča. Privlače ga toplina koju su vlasnici ostavili iza sebe i poznati miris osobe uz koju se osjeća sigurno. Pasu je miris jedan od najvažnijih načina na koji doživljava svijet, pa mjesto koje miriše na vlasnika može imati gotovo isti efekt kao omiljena dekica ili krevetić. Neki psi tako razviju i naviku da čim vide da su vlasnici ustali, već znaju da je njihova prilika stigla. U većini slučajeva nema razloga za zabrinutost, jer pasu nije važno pokazati tko je „glavni“, nego traži toplinu, udobnost i miris osobe kojoj vjeruje.