U tekstu se objašnjava da ljudi često pronalaze opravdanja za tuđe pogreške, dok prema vlastitim postupcima primjenjuju strože kriterije. Autor navodi da vlastite pogreške promatramo iznutra, vidimo sve misli, strahove i propuštene prilike, što ih čini težim i sramotnijim. Drugi razlog je osjećaj kontrole – kada netko drugi pogriješi, lakše je pripisati okolnostima, dok se od sebe očekuje da sve imamo pod kontrolom. Posebno je to izraženo kod odgovornih i savjesnih osoba koje detaljno analiziraju svoje postupke umjesto da jednostavno prihvate da se dogodilo. Oprostiti sebi ne znači zanemariti štetu, već priznati događaj, preuzeti odgovornost i pokušati popraviti ono što je moguće.