Hrvatsko pomorstvo dugo je dio nacionalnog identiteta, pružajući prihode i ponos. Unatoč tradiciji, geografskom položaju i stručnim kadrovima, sustav se opisuje kao sputan poput broda čije je sidro zakopano u pijesku. Analiza navodi da glavni uzrok nije nedostatak novca, već sporost u odlučivanju, izostanak dugoročnog planiranja i prečesto oblikovanje odluka prema kratkoročnim interesima i političkom kalendaru. Visoke cijene vezova u marinama i nejasni troškovi zelene tranzicije dodatno opterećuju pomorsku politiku, ali se smatra da same te brojke pokazuju posljedicu, a ne uzrok problema. Povijesni primjer Jugolinije ilustrira kako kombinacija zastarjele flote, sporog prilagođavanja tržištu i političkih odluka dovodi do kolapsa sustava koji je desetljećima izgledao nedodirljiv.