Megan Rafuse, licencirana socijalna radnica i osnivačica organizacije Shift Collab, otkrila je da je priča o Pinokiju postala koristan alat za razgovor s četverogodišnjim sinom koji je vjerovao da mu nos raste kad laže. Prema njoj, mala djeca u dobi od dvije do tri godine žive na granici mašte i stvarnosti, pa laži u toj fazi proizlaze iz želje da zaštite osjećaje, izbjegnu kaznu ili dobiju ono što žele, a ne iz loše namjere. Istraživač Kang Lee sa Sveučilišta u Torontu utvrdio je da do četvrte godine laže više od 90 % djece, što on smatra pokazateljem razvijenih kognitivnih vještina, samokontrole i socijalne svijesti. Rafuse savjetuje da roditelji, kad uhvate dijete u laži, ne pokušavaju odmah dokazati neistinitost, već stvore sigurno okruženje u kojem dijete može reći istinu. Umjesto zatvorenih pitanja, preporučuje se postaviti otvorena pitanja poput „Vidim da je zid pošaran, možeš li mi objasniti što se dogodilo?“, čime se potiče dijete da samostalno iznese istinu.