Autor opisuje kako je u Portlandu, SAD, navikao spavati uz svjetla ulica i parkirališta. Tijekom posjete rezidenciji u jugoistočnom Oregonu doživio je potpuno tamno nebo bez svjetlosnog zagađenja. Navodi da se svake godine svjetlosno zagađenje raste za deset posto i da osamdeset posto stanovništva živi pod svjetlosno zagađenim nebom. Ističe da je Ujedinjeni narodi proglasili čistu okolinu ljudskim pravom i predlaže da se tamu također smatra pravom. Predlaže uvođenje propisa o jačini, smjeru i toplini vanjske rasvjete kako bi se smanjila svjetlosna zagađenost.