Vladimir Vidrić je rođen u zagrebačkoj obitelji, čiji je otac Lovro bio poznati pravnik i poduzetnik. Nakon završetka klasične gimnazije u Zagrebu, studirao je pravo u Pragu, Grazu i Beču, te je 1903. godine doktorirao. Umjesto akademske karijere, odlučio je baviti se odvjetništvom, ali je istovremeno nastavio pisati poeziju. Njegove pjesme, objavljene 1907. godine, sadržavale su impresionističke elemente i inspirirale su sljedeću generaciju hrvatskih pjesnika. Vidrić je umro 1909. godine u Stenjevcu, blizu Zagreba, u dobi od 35 godina, zbog posljedica šizofrenije.