Tijekom opsade Vukovara 1991. godine uski poljski put kroz kukuruzišta bio je jedini put koji je ranjeni i opkoljeni Vukovar još spajao s ostatkom Hrvatske. Put je bio krajnje rizičan – doslovno put u slobodu ili u smrt.
Branitelji su ga čuvali i osiguravali, a pripadnici Zbora narodne garde uspostavili su sustav obrane s bunkerima, rovovima i minskim poljima. Zahvaljujući požrtvovnosti i hrabrosti branitelja, Vukovar je mjesecima odolijevao teškim napadima.
Kukuruzni je put bio jedina preostala kopnena veza kojom su konvoji dopremali lijekove, hranu i naoružanje u opkoljeni Vukovar. Tim su putem evakuirani i najteži ranjenici, žene i djeca.
Kraj tog humanitarnog i logističkog pravca počeo je 1. listopada, kada su snage JNA i paravojnih postrojbi napale Vukovar.









































