Teodor Pejačević bio je značajna figura hrvatske politike i plemstva krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Rođen je 24. rujna 1855. godine u Našicama i potjecao je iz plemićke obitelji Pejačević. Obavljao je dužnost bana Hrvatske od 1903. do 1907. godine, naslijedio je iznimno nepopularnog Khuena Hedervarija. Njegovo banovanje obilježilo je nastojanje da se unaprijedi infrastruktura, obrazovanje i gospodarski razvoj Hrvatske. Teodor Pejačević bio je oženjen Elizabetom Vay de Vaya, s kojom je imao petero djece, uključujući poznatu skladateljicu Doru Pejačević. Preminuo je 23. srpnja 1928. godine u Zagrebu, a njegovo nasljeđe ostalo je vidljivo u političkim, kulturnim i gospodarskim doprinosima Hrvatskoj. Bio je aktivan u Hrvatskom saboru i zagovarao je jačanje hrvatske autonomije unutar Austro-Ugarske Monarhije.