Nevidljiva tvar, poznata kao tamna materija, zaključena je iz gravitacijskih učinaka poput zakrivljenosti galaksija i ponašanja galaktičkih klastera. Eksperimenti za izravno otkrivanje tamne materije postaju svake godine osjetljiviji, a broj mogućih čestica kandidata sve se smanjuje. Ako se izravno otkriće ne ostvari, znanstvenici bi mogli se okrenuti egzotičnim prijedlozima poput sterilnih neutrinoa, primordijalnih crnih rupa ili ultra-lagane „maglovite“ tamne materije koja se ponaša više kao kvantno polje. Alternativno, neki bi radije preispitali samu teoriju gravitacije, primjerice kroz MOND, koji uspijeva objasniti zakrivljenost rotacijskih krivulja galaksija, ali ne zadovoljava podatke o klasterima i kozmičkom mikrovalnom pozadinskom zračenju.