Goli otok bio je jedno od najozloglašenijih mjesta u povijesti bivše Jugoslavije, a u razdoblju od 1949. do 1956. na njemu su zatvarani i mučeni politički neistomišljenici, pri čemu su mnogi umrli od izgladnjivanja i teških uvjeta. Kasnije je na otok stigao splitski Zoran Kuriđa, koji i tada, dok je otok još služio kao kaznionica, svakodnevno trpio brutalne kazne, a zloglasni Objekt 102 korišten je za slamanje zatvorenika. Kuriđino svjedočanstvo opisuje prijateljstvo s Josipom Pečevskim, Slavoncem i jednim od najtetrovanijih ljudi na svijetu, što je potvrdilo da je solidarnost među zatvorenicima često bila jedini oslonac. Nakon izlaska iz zatvora Zoran je uspio izgraditi pošten i miran život, osnovati obitelj i odgojiti djecu.