Istraživači su analizirali tristo najjačih solarnih flareova zabilježenih od 2010. do 2016. godine pomoću NASA-inog Solar Dynamics Observatorya i otkrili da veće aktivne regije na površini Sunca otpuštaju energiju veće jačine. Na temelju te veze proučavali su povijesne sunčane pjege, koje se bilježe već oko četiri stoljeća, i identificirali izdan iz travnja 1947. godine koji je zauzimao oko 0,6 % vidljivog diska Sunca te je imao promjer gotovo četrdeset puta veći od Zemlje. Iako ta pjega nije proizvela poznati super-flare, izračunato je da bi takav oblik mogao, pod rijetkim okolnostima, osloboditi oko 10^27 joula energije, što pripada području super-flareova. Trenutno nijedan super-flare nije izravno zabilježen, a znanstvenici još ne znaju koliko često se uvjeti za takvo oslobađanje energije mogu ostvariti.