Istraživači John Innes Centra pod vodstvom profesora Enrica Coena proučavali varijacije žutih nijansi u divljim snapdragonskim populacijama u hibridnoj zoni na Pirineima, gdje se susreću dvije vrste – jedna s žutim cvjetovima i magentnim točkom, druga s magentnim cvjetovima i žutom točkom. Razlika u boji ovisi o sedam gena, od kojih četiri reguliraju žutu boju, a tri magentnu boju, a njihova međusobna suradnja stvara različite gradijente žute boje. U hibridnoj zoni genska miješanja stvaraju kombinacije poput narančaste i bijele, koje su manje privlačne pčelama, pa prirodna selekcija ograničava širinu zone na otprilike jedan kilometar. Tim je zaključio da su suptilni učinci pojedinih gena, iako teško uočljivi ljudskim okom, prepoznatljivi za pčele i podložni selekcijskom pritisku.