Mirjana, 74-godišnja žena, živi sama u stanu i osjeća se usamljeno. Ona ima troje unučadi i djecu koja je vole, ali se ipak osjeća kao teret za njih.

Mirjana je udovica i otkad joj je suprug preminuo, osjeća se kao da joj je oduzeta svrha života. Svako jutro radi istu stvar: kuhaje vodu za kavu, ali sada to čini sama, bez supruga.

Ta usamljenost joj nanosi bol i osjeća se kao da joj je život izgubio smisao. Mirjana nije sama u takvom osjećaju, jer postoje tisuće nevidljivih majki i baka u Hrvatskoj koje se osjećaju isto.

One su postale teret za svoje obitelji, a to im nanosi dubok osjećaj povrijeđenosti i poniženja.