U Starigradu na Hvaru ljetno sunce doseže svoj usijani vrhunac, a asfalt na obalnoj prometnici prijeti da će otopiti prve ljetne sandale. Turisti traže hladovinu ili morsko osvježenje na plažama koje se lagano pune šarenim ručnicima i bučnim gumenjacima. Međutim, na morskoj pučini, nekoliko stotina metara od užarene obale, lokalni ribar klizi starom plastičnom pasarom bez stresa i rasporeda. On jedva primjetno vesla ili pušta da ga lagani maestral nosi prema svom portu, a u ruci drži skromni ribarski štap. Ulov danas možda i nije spektakularan, ali u ovom trenutku ulov je najmanje važan. Važniji je onaj unutarnji mir koji se može osjetiti samo onda kada si na pučini prepušten ritmu valova. Ribar uživa u popodnevnim satima mira, dok se plaže pune gostima koji su crveni od sunca.