Stare igre iz osamdesetih, devedesetih i ranih dvijetisućitih godina bile su dizajnirane za CRT televizore. CRT tehnologija koristi elektronski snop koji osvjetljava fosforne točke i sliku iscrtava red po red. Na CRT ekranima rubovi objekata i prijelazi između boja stapali su se prirodno, što je davalo mekši izgled. Moderni LCD i OLED zasloni prikazuju pojedinačne piksele precizno, pa pri povećanju stare rezolucije slika postaje mutna ili nazubljena. Skaliranje na modernim ekranima zahtijeva algoritme koji pokušavaju popuniti veći broj piksela, što često rezultira gubitkom kvalitete. CRT je svojom prirodnom mekoćom omogućavao da se susjedne boje vizualno stapaju, pa su spriteovi i teksture izgledali skladnije.