Stablo koje je raslo gotovo stotinu godina, preživjevši oluje, suše, snijeg i kukce, upozorava na opasnost od požara. Ono pamti razne događaje, uključujući i urezivanje inicijala u svoju koru, što mu, kako navodi, nije romantična gesta jer kora štiti živo tkivo. Stablo ističe da je za njegov rast bila potrebna sreća, upornost i dobre okolnosti, počevši od malog sjemena. Najviše se boji izjave „Ma neće biti ništa”, koja često prethodi roštiljanju, bacanju opušaka ili paljenju suhe trave. Upozorava da su suha trava, lišće i grančice idealno gorivo za vatru, a vjetar i visoke temperature dodatno povećavaju opasnost. Vatra ne mari za ljudske vremenske okvire niti za uvjerenje da je opušak ugašen, već jednostavno gori.