Žene s invaliditetom izložene su fizičkom, psihičkom, seksualnom i ekonomskom nasilju, kao i posebnim oblicima kontrole poput uskraćivanja pomoći, lijekova, pomagala, kretanja ili novca. Nasilnik često predstavlja osobu o kojoj žena ovisi u svakodnevnom životu, pa ona ne smije birati između nasilja i potrebne podrške. Prema podacima Mreže, broj poziva na njihov SOS telefon prosječno raste između tri i pet posto godišnje. Mreža poziva nadležne institucije da osiguraju pristupačna skloništa, usluge i informacije u formatima prilagođenim ženama s invaliditetom te da provode edukaciju radnika koji rade sa žrtvama nasilja.