Bivša hotelska spremačica Anais Lucia radila je u smjenama u kojima je morala urediti čak 16 soba, a za svaku je imala strogo ograničeno vrijeme. Tijekom je čišćenja stekla dojam o gostu na temelju količine prtljage, obuće, kozmetike i drugih predmeta. Velika količina kovčega i luksuzni proizvodi upućivali su na to da gost ima više novca, dok su jeftiniji proizvodi govorili o štedljivosti. Najviše su joj smetale razbacane stvari, osobito odjeća, kondomi i donje rublje, te gosti koji nakon uporabe zahoda ne bi pustili vodu. Ti prizori, prema Luciji, ostavljaju loš dojam o gostu i otežavaju posao spremačice.