Mate Ražov, pripadnik Škabrnjskog bataljona, prisjeća se najtežeg dana u povijesti Škabrnje. On je kao 16-godišnjak dragovoljno otišao u Domovinski rat i branio Škabrnju.

Ražov navodi da su on i njegovi suborci bili zaboravljeni i od svijeta i od Boga, s malo oružja i bez primjerene zaštite. Protiv njih su bili tenkovi i agresori koji su počinili pokolj.

Ražov smatra da nitko nije zapovjedno odgovarao za stravičan zločin, ni s hrvatske ni sa srpske strane. Škabrnja i danas nosi rane tog zločina, a stanovnici se sjećaju stravičnog dana koji se dogodio prije 35 godina.

Ražov je istaknuo i da su agresori svakodnevno prolazili kroz selo i pokretali tenkove, što je bila velika provokacija.