Kanjac (Serranus cabrilla) pripada obitelji vučica i za njegov lov nije potrebno veliko umijeće. Najvažniji je odabir pravog terena i spuštanje bogato naješkane udice do dna, pri čemu se najčešće koristi dagnja, rumenko, gambor, kozica, rak ili svježi gavun. Kanjac ugriza u prvih deset sekundi, proguta plijen bez čupkanja i uz tup udarac mijenja težinu na štapu, pa se kontrapozicija ne preporučuje. Uz kančenicu se uspješno može loviti i sabikijem, pri čemu se pribor podiže okomito pod barkom, a napadi se očekuju uz dno ili neposredno iznad njega. Izvučen kanjac je obično miran, ne treba podmetač, a njegovo meso je ukusno i najukusnije kad se kuha i zalije maslinovim uljem; pri vraćanju u more iz dubine često umire zbog širenja napuhanog mjehura u ustima, dok probijanje tog mjehura povećava šanse za preživljavanje.