U studenome 1991. godine u podrumu vukovarske bolnice Saša Đuđar, ranjen na prvoj crti obrane, držao je u naručju svoju tek rođenu kćer Emiliju Đuđar i poljubio je u nosić. Nekoliko dana kasnije u bolnicu su ušli četnici i odveli Đuđara na Ovčaru, gdje je krvnički mučen i ubijen.

Nakon ekshumacije masovne grobnice njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u džemperu sa zlatnim lančićem na kojem je bilo ime „Sanja“. Ostaci su 3. ožujka 1997. godine pokopani uz taj lančić.

Emilija je, nakon rata, s majkom Sanjom završila u Somboru, a kad je imala trinaest godina, majka joj je preminula u 33. godini života.