Sposobnost postavljanja granica predstavlja ključnu životnu vještinu koja tinejdžerima omogućuje izgradnju zdravih odnosa i emocionalnu i fizičku zaštitu. Roditelji imaju važnu ulogu jer svojim primjerom pokazuju kako jasno izraziti vlastite potrebe i podučavaju djecu prepoznavanju osjećaja. Kada tinejdžeri nauče postaviti granice, lakše se štite od nezdravih odnosa kako s vršnjacima, partnerima, tako i s odraslima poput trenera ili članova obitelji. Granice nisu sredstvo kontrole drugih, već pravila koja osoba postavlja kako bi zaštitila svoje potrebe, osjećaje i osobni prostor. Učenje reći „ne“ može biti neugodno zbog straha od odbacivanja, ali je neophodno za razvoj samostalnosti i sigurnosti u sebe. Prvi korak u pomaganju tinejdžerima jest poticanje da prepoznaju i razlikuju vlastite emocije te da vjeruju svom osjećaju kada nešto nije u redu.