Između 1946. i 1990. godine 14 europskih država odložilo je više od 200.000 bačvi nisko i srednje radioaktivnog otpada u sjeveroistočni dio Atlantskog oceana. Bačve, koje sadrže radioaktivni mulj, kontaminirane metale i laboratorijsku opremu, trebale su izolirati otpad dvadeset godina, no većina je premašila taj rok. Sadržaj nekih bačvi počeo je curiti u more, a izmjerene su relativno niske razine zračenja u okolnoj vodi. Nedavne ekspedicije, koristeći autonomni podvodni robot UlyX, nadziru lokacije i precizno su odredile položaj tisuća bačvi. Početne fotografije pokazuju bačve u različitim fazama degradacije i korozije, a znanstvenici su prikupili više od 300 uzoraka za radiološki profil područja. Uočene su i dubokomorske životinje i organizmi koji rastu na nekim bačvama, a analize uzoraka vode, sedimenta i biološkog materijala nastavljaju se kako bi se razumio utjecaj na ekosustave dubokih mora.