Nakon novosadske tragedije, u Srbiji su počeli masovni prosvjedi koje predvode studenti. Organizirali su se po plenumskom modelu, kao kolektivna sila, izbjegavajući bilo kakvo strančarenje. Naglašavali su da njihovi motivi i ambicije nisu politički. Takav je pristup, međutim, kritiziran jer se smatra da nije moguće tražiti odlazak korumpiranog režima bez politike. Prosvjedi su mirni i masovni, a studenti ulažu velike napore kako bi sačuvali jedinstvo i izbjegli isticanje pojedinih vođa.