Optičke iluzije su fascinirale čovječanstvo tisućljećima, od paleolitske umjetnosti do renesansnih majstora perspektive. One otkrivaju da stvarnost nije nešto što pasivno promatramo, već nešto što aktivno stvaramo. Naše oči nisu kamere, već senzori, a pravi se posao odvija u mozgu, koji u desetini sekunde interpretira, predviđa i popunjava praznine na temelju prijašnjih iskustava. Psiholozi Gestalta vjeruju da je jedan od ključnih mehanizama naša urođena potreba da pojedinačne senzorne podražaje organiziramo u smislenu cjelinu. Optička umjetnost, ili Op art, eksplodirala je sredinom šezdesetih godina dvadesetog stoljeća i karakterizira se dinamičnim rasporedom geometrijskih oblika i boja koji izazivaju percepciju pokreta i dubine na ravnoj površini. Ovaj stil je zadržao svoju moć i popularnost sve do danas, osobito s usponom digitalnih medija, a načela Op arta su se primjenjivala i u visokoj modi, gdje tehnika trompe-l’œil transformira tijelo. Pionirka u toj oblasti bila je Elsa Schiaparelli, a kasnije su majstori poput Thierryja Muglera i Jeana Paula Gaultiera stvarali legendarne komade.