Parlament Novog Zelanda 1893. izglasao je zakon kojim su ženama dodijeljena puna glasačka prava na svim izborima, čime je zemlja postala prva koja je takav korak poduzela. Prije donošenja zakona, žene su organizirale masovne peticije – 1891. prikupile su 9.000 potpisa, 1892. 20.000, a 1893. pred parlamentom iznijele 32.000 potpisa, što je značilo otprilike svaku četvrtu novozelandsku ženu. U 19. stoljeću Nova Zelandija bila je dio britanskog Commonwealtha, a njezino gospodarstvo temeljilo se na poljoprivredi i rudarstvu, pri čemu je otkriće zlata privuklo tisuće radnika u rudnike. Maorska domorodačka plemena tradicionalno su ženama dopuštala značajne položaje moći, iako je taj običaj oslabio tijekom europske kolonizacije. Do 1940-ih godina novozelandske žene izborile su i pravo na zastupničke funkcije te su mogle obnašati sve političke dužnosti podjednako kao i muškarci.