Stručnjaci iz AHA, WHF, ACC i ESC objavili su u časopisu Circulation novi konsenzus koji mijenja definiciju srčanog zatajenja, pet godina nakon prve univerzalne definicije. Prema novom pristupu, dijagnostika se mora osloniti na slikovne i krvne pretrage te genetičko testiranje, a ne isključivo na mjerenje ejekcijske frakcije. Konsenzus ističe da vrijednost ejekcijske frakcije ne može pouzdano potvrditi niti isključiti zatajenje srca, jer varira ovisno o dobi, spolu i etničkoj pripadnosti. U definiciji je prepoznato čak 18 novih uzroka srčanog zatajenja, čime se proširuje tradicionalna podjela na ishemijske i neishemijske oblike. Cilj je ujednačiti razumijevanje bolesti koja pogađa više od 55 milijuna ljudi i predstavlja vodeći uzrok hospitalizacije u svijetu.