Visoko iznad šumovite klisure u škotskom gradu Dumbartonu nalazi se kameni prijelaz iz 19. stoljeća poznat po neobjašnjivom fenomenu u kojem je s mosta do danas nekoliko stotina pasa počinilo suicid. Prvi zabilježeni slučajevi skakanja datiraju iz pedesetih godina prošlog stoljeća, a gotovo svi pogođeni psi pripadali su pasminama s dugom njuškom i oštrim osjetilima, poput kolija, retrivera i njemačkih ovčara. Skokovi se odvijaju s iste desne strane mosta, točnije u uskom prostoru između zadnja dva parapeta okrenuta prema zapadu, a psi često prežive pad od 15 metara i potom pokušaju ponovno skočiti. Krajem devedesetih godina stručnjaci za ponašanje životinja otkrili su veliku populaciju divljih nerčeva ispod tog dijela mosta, čiji intenzivan mošusni miris psi registriraju s gotovo bolnom jasnoćom. Terenska istraživanja pokazala su da je miris najjači u vlažnim razdobljima proljeća i rane jeseni, što se podudara s najčešćim datumima skokova.