Amerikanka Mary Anderson dobila je 10. studenoga 1903. godine patent za uređaj za čišćenje vjetrobranskog stakla, jedan od prvih funkcionalnih sustava brisača. Ideju je dobila tijekom posjeta New Yorku, primijetivši kako vozač tramvaja ima problema s vidljivošću zbog snijega i leda.
Njezino rješenje uključivalo je pokretnu ruku s gumenom trakom na vanjskoj strani stakla, kojom se upravljalo ručicom iz unutrašnjosti vozila. Uređaj je bio namijenjen električnim tramvajima i drugim vozilima, a mogao se i ukloniti kada nije bio potreban.
Iako se njezin izum pokazao iznimno važnim za sigurnost, Anderson od njega nije ostvarila financijsku korist.
