Na njujorškoj burzi zavladala je panika 24. listopada 1929. godine, kada su tisuće ulagača pokušavale prodati svoje dionice, što je dovelo do naglog pada cijena. Taj datum, poznat kao Crni četvrtak, označio je početak velikog burzovnog sloma, iako su se najveći padovi dogodili nekoliko dana poslije.
Prije toga, tijekom dvadesetih godina prošlog stoljeća, američko gospodarstvo snažno je raslo, obilježeno rastom potrošnje i tehnološkim napretkom. Dionice su godinama dobivale na vrijednosti, a ulaganje na burzi postalo je popularno i među građanima bez iskustva.
Mnogi su ulagači kupovali dionice posuđenim novcem, financirajući veći dio vrijednosti kreditima preko brokerskih kuća. Takva praksa omogućavala je veliku zaradu pri rastu cijena, ali je istodobno nosila rizik potpunog gubitka uloženog kapitala pri padu vrijednosti.
Ovaj način trgovanja dodatno je povećavao potražnju za dionicama i pridonosio nerealnom rastu njihovih cijena.
