Godine 1908. u pariškom predgrađu Meudonu započelo je redovito fotografiranje Sunca spektroheliografom koji su osmislili Henri Deslandres i Lucien d’Azambuja. Isprva su se snimke izrađivale kalcijskom svjetlošću, a od 1909. godine i vodikovom svjetlošću, te su se nastavljale gotovo svakoga vedrog dana. Zbog vremenskih prilika u Meudonu moguće je izvesti između 250 i 300 dnevnih opažanja godišnje, što je tijekom više od stoljeća rezultiralo s više od 120 000 snimaka na staklenim pločama, filmu i digitalnim kamerama. Jedini je dugotrajni prekid nastao tijekom Prvog svjetskog rata, kada su Deslandres i d’Azambuja pozvani u vojsku, a promatranja su ponovno započeta 1919. godine.