Meteotsunami nastaje pod utjecajem naglih atmosferskih poremećaja, poput promjena tlaka zraka ili prolaska fronti, i može se pojačati preko stotinu puta prije nego što udari obalu. Dva ključna procesa, Proudmanova rezonancija i rezonancija luke, omogućuju da se brzina atmosferskog poremećaja podudari s brzinom dugih morskih valova ili s prirodnim oscilacijama mora u luci. Najjači poznati meteotsunami zabilježen je u Veloj Luci 21. lipnja 1978., kada su se pojavili valovi visoki do šest metara s periodom od oko dvadeset minuta, uz procijenjenu štetu od sedam milijuna američkih dolara. Slični događaji zabilježeni su u Japanu, Španjolskoj, Kini, na Velikim jezerima u Sjevernoj Americi i uz istočnu obalu SAD-a, a i istočna obala Jadrana smatra se posebno izloženom ovoj pojavi.