Geofizičar Mirko Orlić istaknuo je da su meteotsunamiji do sada bili rijetki, najčešće se pojavljivali jednom godišnje. U razdoblju od 15. srpnja do 22. srpnja zabilježena je iznimno visoka aktivnost, s više događaja u samo sedam dana. Orlić pripisuje ovu učestalost toplinskim valovima koji uzrokuju atmosferske poremećaje i rezonanciju na površini mora. Katalog meteotsunamija, koji su izradili Orlić i Jadranka Šepić, obuhvaća oko sto godina podataka, uključujući najjači zabilježeni val 21. lipnja 1978. godine, visine šest metara. Stručnjaci napominju da južni Jadran može doživjeti i pravi tsunamije, a povijesni zapisi pokazuju događaje koji sežu unazad oko petsto godina.