Merkur, s prosječnim promjerom od 4.879 km, smanjuje se brže nego što je ranije pretpostavljeno. Prvi dokazi o smanjenju pojavili su se 1974-75, kada je misija Mariner 10 otkrila „gripe“ na površini koje su se tumačile kao posljedica hlađenja. Ovi podaci sugerirali su gubitak između 1 i 3 km promjera od formiranja planete. 2011. godine, misija Messenger je pružila detaljnije slike i izračunala gubitak od 7 km. Nedavna studija u časopisu Geophysical Research Letters, koju predvodi Gaku Nishiyama, predlaže da je stvarni gubitak vjerojatno oko 23 km. Analiza je pokazala da su meteoritski udari prekrili neke od „gripa“, što je dovelo do podcjenjivanja stvarne veličine smanjenja. Ovaj novi uvid ima implikacije na razumijevanje unutarnje strukture i evolucije Merkura.