Ljudsko tijelo nisu projektirali inženjeri, već je ono rezultat dugog niza evolucijskih promjena. Svaka je promjena morala funkcionirati u organizmu koji je već bio živ i sposoban za kretanje, prehranu i razmnožavanje. Evolucija se uspoređuje s majstorom koji preuređuje staru kuću, a ne s arhitektom koji započinje na praznoj parceli. Zbog takvog načina nastanka, mnogi dijelovi tijela, poput kralježnice ili prostate, imaju nepraktične ili nespretne konstrukcije. Prirodna selekcija ne bira nužno najzdravije ili najudobnije rješenje, već ono koje je dovoljno dobro da organizam preživi i ostavi potomstvo.