Autor članka izražava nezadovoljstvo kada čita tekstove napisane pomoću umjetne inteligencije. Osjeća se uvrijeđeno jer misli da ga se pokušava prevariti. Također izražava žalost zbog učestalosti takvih tekstova i prezir prema autorima koji koriste umjetnu inteligenciju za pisanje. Autor također kritizira razliku između „ideja“ i „pisanja“, tvrdeći da je pisanje jedini empirijski opažljiv aspekt koji se može koordinirati i raspravljati. Autor smatra da su ideje nevidljive i da se ne mogu ocijeniti bez pisanja.