Psihoterapeutkinja Saba Lurie objašnjava da gledanje serije koju volimo može biti mnogo više od obične razonode. Tijekom vremena se možemo duboko povezati s likovima, poistovjetiti se s njihovim iskustvima i postati emocionalno zainteresirani za ono što će im se dogoditi. Posebno snažan osjećaj gubitka može se pojaviti ako nam je određena serija pružala utjehu tijekom teškog životnog razdoblja ili smo se prepoznali u njezinim likovima i odnosima. Naviknuli smo se da je serija 'tu', pa činjenica da smo od početka znali da će jednoga dana završiti ne znači da nam neće nedostajati. Ponovno gledanje može vratiti poznati osjećaj ugode, ali tada već znamo što će se dogoditi i kako će priča završiti. Emocionalni učinak zbog toga obično nije jednak onome kada se od likova opraštamo prvi put. Jedan od razloga krije se u tome koliko vremena provodimo s likovima i koliko detaljan uvid imamo u njihove živote.