Znanstvenici su otkrili da komarci ne biraju žrtve prvenstveno po krvi, već prema mirisu kože i izdisanom ugljičnom dioksidu. Istraživanje s Rockefeller sveučilištem pokazalo je da osobe na koje komarci najviše ciljaju imaju veće količine određenih karboksilnih kiselina na koži. Na sastav mirisa kože utječu i mikroorganizmi koji prirodno nastanjuju kožu, što dodatno komplicira mehanizam privlačnosti. Osobe koje su se pokazale "magnetima za komarce" ostale su takve i tijekom višegodišnjeg praćenja, što ukazuje na stabilnost te osobine. Trenutno ne postoji jednostavan način da se trajno promijeni kemijski potpis kože i smanji privlačnost komaraca.