Povijest neovisne Hrvatske obilježena je nizom štrajkova radnika i javnih službi. Prvi značajan štrajk željezničara 1990. trajao je šest dana i doveo do osnivanja neovisnih sindikata. 1994. prosvjetari su u Domovinskom ratu organizirali šesnaestodnevni štrajk, na koji je vlast reagirala mobilizacijskim pozivima i proglašavanjem pro-državnim činom. Najduži štrajk u zdravstvu zabilježen je 2013., kada su liječnici protestirali pedeset osam dana, radeći jedino hitne preglede, a završio je uvođenjem radne obveze koju je Ustavni sud proglasio nezakonitom. Među ostalim važnim sukobima su dvotjedni štrajk željezničara 1996., desetke tisuća građana na prosvjedu 1997. na Trgu bana Jelačića i trotjedni štrajk bolničkih radnika 2000.