Kada je svemir imao manje od 700 milijuna godina, supermasivna crna rupa koja napaja kvazar J0313-1806 već je imala masu oko tri milijarde puta veću od Sunčeve. Astrofizičari se već dvadeset godina pitaju kako je takav objekt mogao narasti toliko brzo, s obzirom na Eddingtonovu granicu koja usporava akreciju.

Prema standardnom modelu deset posto akreiranog plina pretvara se u zračenje, pa se masa povećava za faktor e svakih 45 milijuna godina, što bi zahtijevalo oko 770 milijuna godina za dosezanje tri milijarde Sunčevih masa – više nego što je svemiru tada bilo na raspolaganju. Dosad su predložena dva rješenja: početno „teško sjeme“ od najmanje 10 000 Sunčevih masa ili prekoračenje Eddingtonove granice, ali oba imaju znatne nedostatke.

U novom radu objavljenom u časopisu Astronomy & Astrophysics autori predlažu model kaotične akrecije, u kojem plin pada iz nasumičnih smjerova na sporo rotirajući halo tamne tvari i stvara kratkotrajne, različito nagnute diskove koji neprekidno hrane crnu rupu, bez potrebe za teškim sjemenom ili prekoračenjem ograničenja brzine rasta.