Rimski car Kaligula, rođen kao Gaj Julije Cezar Germanik, započeo je vladavinu uz veliko oduševljenje naroda, no ubrzo je postao sinonim za tiraniju i ludost u rimskim kronikama. Njegova reputacija jednog od najomraženijih vladara Carstva potječe iz niza kontroverznih odluka i ponašanja.
Povjesničari i danas raspravljaju koliko su priče o njegovu „ludilu” istinite, a koliko politička propaganda, budući da su izvori pisani desetljećima poslije, uglavnom iz pera njegovih neprijatelja. Kaligula je na prijestolje došao 37. godine nove ere, naslijedivši cara Tiberija, a u početku je bio iznimno omiljen među Rimljanima zbog smanjenja poreza i organizacije raskošnih igara.
Nakon teške bolesti, njegovo se ponašanje navodno drastično promijenilo, što su suvremenici povezivali s bolešću, ali i s mladom dobi i neiskustvom. Jedan od glavnih razloga njegova negativnog imidža bio je odnos prema rimskom senatu, koji je često javno ponižavao, naređujući pogubljenja ili oduzimanje imovine.
Kaligula je ulagao golema sredstva u ekstravagantne projekte, poput plovećih palača na jezeru Nemi i privremenog mosta od brodova preko Napuljskog zaljeva.
