Rimski car Kaligula, rođen kao Gaj Julije Cezar Germanik, započeo je vladavinu uz veliko oduševljenje naroda, no ubrzo je postao sinonim za tiraniju i ludost u rimskim kronikama. Njegova reputacija jednog od najomraženijih vladara Carstva potječe iz niza kontroverznih odluka i ponašanja. Povjesničari i danas raspravljaju koliko su priče o njegovu „ludilu” istinite, a koliko politička propaganda, budući da su izvori pisani desetljećima kasnije, uglavnom od strane neprijatelja. Kaligula je na prijestolje došao 37. godine nove ere, naslijedivši cara Tiberija, a u početku je bio iznimno omiljen među Rimljanima zbog smanjenja poreza i organizacije raskošnih igara. Nakon teške bolesti, njegovo se ponašanje navodno drastično promijenilo, što su suvremenici povezivali s bolešću, ali i s mladom dobi i neiskustvom. Jedan od glavnih razloga njegova negativnog imidža bio je odnos prema rimskom senatu, kojeg je često javno ponižavao, naređujući pogubljenja ili oduzimanje imovine. Kaligula je ulagao golema sredstva u ekstravagantne projekte, poput plovećih palača na jezeru Nemi i privremenog mosta od brodova preko Napuljskog zaljeva.