U članku se ističe da je za uvjerljivo laganje potrebno mnogo mentalnog napora, te da lažljivac mora paziti na dosljednost priče i smišljati nove detalje. Sharon Leal naglašava da lažljivci obično uvježbaju laž, promišljaju je i pokušavaju je ponoviti bez proturječnosti. Prema njoj, analiza izgovorenog je učinkovitija od praćenja neverbalnih znakova, jer lažljivci često izgledaju mirniji i ne pokazuju tipične nervozne signale. Psiholozi koriste strateški pristup, postavljajući pitanja o događaju bez otkrivanja već poznatih informacija, kako bi otkrili razlike u detaljima između istine i laži. Također se preporučuje da se obrati pozornost na sadržaj odgovora, količinu detalja i način iznošenja priče, a ne na fizičke znakove poput vrpoljenja ili skretanja pogleda.