Pored tradicionalnih stereotipa koji su još od 1896. opisivali djecu bez braće i sestara kao ljubomornu i egoističnu, suvremena istraživanja ne potvrđuju te tvrdnje. Studija iz 2020. u časopisu Personality and Individual Differences pokazala je da nema razlike u razini arogancije, osjećaja privilegiranosti niti narcisoidnih sklonosti između jedinaca i djece s braćom i sestrama. Psiholozi ističu da jedinstvena prednost takvih djece jest opuštenija komunikacija s odraslima, što im omogućuje da se od najranije dobi osjećaju ugodno u njihovom društvu. Allen Masry za Newsweek navodi da jedinci „češće komuniciraju s odraslima“, dok psihologinja Rachel Loftin upozorava da se takvo samopouzdanje ponekad pogrešno tumači kao brži emocionalni razvoj.