Izrael je u svojim ranim desetljećima ovisio o zapadnoj zaštiti i neformalnoj suradnji s predrevolucionarnim Iranom, temeljenoj na razmjeni energije i zajedničkoj ranjivosti. Nakon iranske revolucije 1979., Iran je prešao iz perifernog stabilizatora u središnjeg organizatora regionalne opozicije, koristeći proxy mreže i asimetrične metode. Taj preokret je doveo do nastanka povezanih aktera poput Hezbollaha i Hamasa, koji djeluju kao međusobno povezane komponente šireg strateškog ekosustava. Analitičari smatraju da sada se izazov Izraela pomiče od upravljanja pojedinačnim prijetnjama prema sučeljavanju sustava koji istovremeno reproducira nestabilnost na više frontova.