Najmlađe kćeri u obitelji često se suočavaju sa specifičnim životnim izazovima koji ih dovode na terapiju. Prema psihoterapeutkinji Lindi Yoon, obitelj najmlađu kćer često štiti kao mezimicu, ali i očekuje njezinu emocionalnu prilagodljivost, bez poticanja na samostalnost. Najmlađe kćeri često odrastaju uz roditelje i stariju braću ili starije sestre koji umjesto njih donose odluke, ispravljaju ih i štite. Psihologinja Lisette Sanchez kod najmlađih kćeri često primjećuje fenomen koji naziva naučenom bespomoćnošću, koji se odnosi na ovisnost o drugim ljudima. Najmlađe kćeri mogu imati problema i s jednostavnim odlukama, poput izbora restorana, što ih dodatno obeshrabruje. Uloga glavnog obiteljskog skrbnika ne pripada uvijek najstarijim kćerima, već često najmlađoj kćeri, posebno kada starija djeca napuste dom i prekinu redoviti kontakt s roditeljima.