Krajem 19. stoljeća mnogi su ljudi s otoka Krka i obala Kvarnera odlučili napustiti domovinu i preseliti se u Južnu Ameriku. Argentina i Urugvaj postali su popularna odredišta za hrvatske iseljenike.
Onaj tko bi prvi otišao u novo odredište mogao je postati početna karika u lancu koji će kasnije privući braću, rođake, susjede ili poznanike iz istog mjesta. Put u Južnu Ameriku mogao je trajati tjednima, a za mnoge obitelji oproštaj je bio gotovo konačan.
Hrvatsko iseljavanje sezalo je i do južnih prostora Patagonije, područja koje je iz perspektive Jadrana moglo izgledati gotovo kao kraj svijeta. Buenos Aires, Montevideo i Rosario pojavljivali su se u pismima, obiteljskim razgovorima i vijestima koje su se prenosile usmenom predajom.
Iseljavanje u Južnu Ameriku značilo je prekinuti gotovo sve veze s poznatim životom, bez jamstva da će novi život biti uspješan.
