Prostor je jedan od najvrjednijih i ograničenih resursa Hrvatske, a država još nije jasno odlučila što u njemu želi graditi i razvijati. Državni plan prostornog razvoja kasni više od deset godina, a nova arhitektonska politika kasni gotovo šest. Hrvatska mijenja pravila i zakone gradnje, ali još nema dovršenu kartu po kojoj želi graditi. Nema glavni plan koji bi pokazao gdje se mogu širiti gradovi, smještati veliki prometni i energetski zahvati, hoteli i turističke zone, a koje prostore sačuvati. Zakoni su promijenjeni, planovi se mijenjaju, dozvole izdaju, odobravaju se veliki i strateški projekti koji nepovratno interveniraju u prostor, no jasne strategije nema.