Kriza u Hormuzu prisiljava zaljevske proizvođače energije da preispitaju način transporta nafte i plina na međunarodna tržišta. Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati su jedine zaljevske zemlje s funkcionalnim sustavom cjevovoda koji mogu zaobići Hormuz. Kuvajt, Katar i Bahrein ovisni su o pomorskom pristupu kroz tjesnac, dok je Omanova pozicija izvan tjesnaca omogućila da igra drugu ulogu tijekom krize. Kuvajt je jedan od najviše pogođenih zbog nedostatka alternativne rute za izvoz sirove nafte. Kuvajtska dnevna proizvodnja nafte pala je s oko 2,6 milijuna barela prije sukoba na 573.000 barela u svibnju. Proizvodnja i izvoz kasnije su se poboljšali, ali su i dalje ostali ispod 36% razine prije krize. Katar se suočava s drugim, ali jednako značajnim izazovom zbog svoje pozicije kao velikog izvoznika ukapljenog prirodnog plina.