Drago Glamuzina je prije točno dvadeset godina uredio prvi roman Vedrane Rudan, „Crnci u Firenci“, i od tada je surađivao na gotovo svim njezinim knjigama. Unatoč javnom imidžu oštrog i beskompromisnog pisca, Rudan je bila iznimno kooperativna i nikada se nije naljutila tijekom zajedničkog rada. U svojim djelima koristila je provokativan jezik, uključujući psovke koje je pretvorila u književni program, a jedna od knjiga nosi naslov „Zašto psujem“. Kada je bila teško bolesna i podvrgnuta benignom operativnom zahvatu, Rudan je osobno kontaktirala Glamuzinu i liječnika kako bi dogovorila termin, iako nije tražila njegovo medicinsko znanje. Glamuzina opisuje kako je na predstavljanjima knjiga Rudan često pretvarala razgovor u performans, odbijajući tradicionalnu promociju i preuzimajući kontrolu nad događajem.