Fordov DFV V8 motor prvi je nastupio 4. lipnja 1967. godine na stazi Zandvoort u Nizozemskoj. Jim Clark, vozeći Ford Lotus, na tom nastupu osvojio je pobjedu s 11 sekundi prednosti, postavio najbrži krug i prosječnu brzinu od 171,375 km/h. Motor je razvijen pod vodstvom Walterja Hayesa uz Keitha Duckwortha i Mikea Costina, a za razvoj su paralelno proizvedena i četverocilindrična jedinica od 1,6 litre za Formulu 2 te V8 od 3,0 litre za Formulu 1. DFV se temeljio na manjem FVA motoru (Four Valve Series A) i uveo je modernu četveroventilsku tehnologiju koja je značajno podigla performanse bolida. U razdoblju od 1967. do 1983. godine DFV je ostvario 155 pobjeda, omogućio je dvanaest vozača da osvoje naslov svjetskog prvaka i donio je deset naslova u natjecanju konstruktora. Motor je također osvojio trostruku krunu motosporta – pobjede na Velikoj nagradi Monaka, utrci Indianapolis 500 i 24-sata Le Mansa, a danas Ford kroz Red Bull Ford Powertrains surađuje na razvoju pogonskih sklopova za Red Bull Racing.